Education Talks: Knjižnice i učenje u 21. stoljeću

Vincent Bonnet obnaša dužnost direktora Europskog ureda za knjižnične, informacijske i dokumentacijske udruge (EBLIDA) od 2010. te objedinjuje svoju strast prema knjižnicama i zanimanje za europske poslove, autorsko pravo i pristup informacijama. U ovom razgovoru dijeli svoja gledišta o tome kako knjižnice pridonose informalnom i neformalnom učenju te kako škole i knjižnice mogu uže surađivati.

Kako knjižnice pridonose informalnom i neformalnom učenju?

U EBLIDA-i smo proveli istraživanje o tome kako knjižnice pridonose informalnom i neformalnom učenju te smo ustanovili da zapravo 92 % knjižnica u Europi pruža informalno ili neformalno učenje te da je uključeno oko 24 milijuna Europljana svake godine. Postoji mnogo toga što možemo učiniti u tom neformalnom okruženju i time bi se moglo dopuniti formalno obrazovanje.

Čitanje je tečno i čitati možemo u bilo kojem okruženju. Također čitati možete u bilo koju svrhu, čitati možete kod kuće, u školi, čitati možete i zbog posla, u slobodno vrijeme, i čitati možete s vrlo različitih vrsta materijala. Čitati možete s papira, sa zaslona, s mobilnog telefona itd.

Sve to predstavlja dio načina na koji zapravo učite i važno je da održimo taj pristup kako bi se učenici i ljudi općenito sve više naviknuli čitati s različitih vrsta formata i oni to također žele i pitaju za to.

Sve je to dio postupka obrazovanja i škole i knjižnice trebaju ostati otvorene prema novim oblicima učenja i zaista prema oblicima koji su transverzalni i koji nisu previše odvojeni kada je riječ o školi i domu, a također nisu previše odvojeni kada je riječ o formalnom i informalnom učenju jer sve to pridonosi obrazovanju društva i ljudi.

Raspravljali smo o kritičkom mišljenju i o tome kako je ono važno te o tome koju ulogu knjižnice i škole mogu imati u tome kako bi se osiguralo da se ljudima ne manipulira kada koriste internetske alate te da su u mogućnosti razviti svoje vlastito kritičko mišljenje o stvarima. Riječ je o tome da knjižnice zapravo trebaju ojačati svoj položaj u odnosu na škole jer su vještine zapravo transverzalne. Učite u formalnom okruženju u školi, učite kod kuće u informalnom okruženju, ali zapravo ne učite u silosima, i učite u bilo koje vrijeme.

Koja vrsta partnerstva može postojati između škola i knjižnica?

Postoji mnogo različitih partnerstva u različitim zemljama EU-a i smatram da postoje i različiti odnosi između škola i knjižnica u različitim zemljama Europske unije. I također na razini općine, to ovisi o financiranju od strane lokalne općine jer možete imati stvarno aktivne općine koje su uključene u promicanje čitanja i koje žele da knjižnice usko surađuju sa školama.

No također ponekad može nedostajati potpora među različitim subjektima i ako uzmemo primjerice anticipativno partnerstvo, i možemo kao primjer uzeti Dansku u kojoj možete pronaći integriranu knjižnicu u kojoj se zapravo objedinjuju školska knjižnica i javna knjižnica. Tako da učenici mogu mnogo naučiti, o radosti čitanja i o tome što znači biti u knjižnici te o tome kako mogu poboljšati svoje znanje, a to je istovremeno užitak i zabava.

Koje promjene želite vidjeti u odnosu na nastavnike i knjižničare?

Važan korak naprijed bio bi veće međusobno djelovanje između nastavnika i knjižničara. Uvijek postoji... Smatram da je jedna od tajni u tome da se treba više znati o onome što drugi rade jer zapravo stvar je u tome da ne znamo što u stvari rade drugi stručnjaci, primjerice kada je riječ o djeci, zapravo ne znaju kakav je posao knjižničara i smatram da bismo trebali izgraditi više mostova između dva različita zanimanja.