Kako učinkovito pristupiti na razini čitave škole digitalnim alatima u obrazovanju?

Picture: Wavebreakmedia/Images @ Shutterstock.com

Odvlači li sve veća prisutnost naprava u učionici pozornost učenika? Jesu li škole u opasnosti da postanu tehnološki izlozi?

Svakodnevno se postavljaju ova i mnoga druga pitanja s argumentima za i protiv promjena koje svakog dana primjećujemo na temelju istraživanja, mišljenja te osobito na temelju međusobnih iskustava od vremena pohađanja škole. Svjedočio sam mnogim raspravama o uključenosti digitalnih alata u školama i sudjelovao sam u njima.

Odgovor na pitanje iz naslova može se smatrati paradoksalnim: škole trebaju i dalje biti otvorene prema svijetu te je u škole potrebno uključiti nove alate i metode kako bi preživjele. Ne možemo škole i dalje držati izoliranim: naši učenici u učionicu svakodnevno donose svijet koji se mijenja, a to sve ovisi o strategiji nastavnika. Da bi bio uspješan, svaki inovativni projekt treba obuhvatiti tri ključna koraka: planiranje, eksperimentiranje i širenje. Planiranje primjene digitalnih alata izazov je s mnogim varijablama te je stoga potrebno eksperimentirati i griješiti: tj. potrebno je učiti!

Različiti nastavnici, različiti pogledi

Da bi se planiralo, potrebno je poznavati ljudske resurse koji su dostupni prije provedbe svakog projekta. Po mojem mišljenju, nastavnike se može podijeliti u tri faze digitalnog razvoja prema načinu na koji odgovaraju na nove izazove:

A - To bi moglo biti korisno, pokušat ću!
B - Trebam to pogledati, ali sada to nije važno!
C - Nemam vremena to pogledati, a u razdoblju od godine dana stvari će se pokrenuti!

To je razlog zašto se opsežan pristup provedbi treba mjeriti s razdobljem eksperimentiranja kako nastavnici pod A mogu potvrditi postupak. Na taj je način moguće napredovati s manjom i više motiviranom skupinom i eksperimentirati bez straha od neuspjeha te prikupljati vrlo vrijedne podatke kako bi se projekt širio. Važno je razmisliti u određenoj mjeri o poboljšanjima vezanim uz učenike u različitim obrazovnim aspektima.

U sljedećem koraku, a to je širenje, bit će obuhvaćeni nastavnici pod B uz podršku ranih eksperimentatora. Ova skupina “pionira” može lakše motivirati druge svojim primjerom te pružanjem pomoći novoj skupini.

Nastavnici pod C koji su više neskloni mogu se ili ne mogu pridružiti pokretu koji je u tijeku jer će učenici koji već sudjeluju u projektu sada pomoći u njegovoj provedbi zajedno s ostalim nastavnicima.

Na koji način?

Ovo je moje gledište o tome kako na značajan način uključiti digitalne alate u školu:

  • Odabir metodologije – Prije svega bitno je da nastavnici osjete potrebu: trebaju shvatiti kako metodologije koje upotrebljavaju nisu više dostatne te kako su prikladan odgovor aktivnije metodologije i metodologije usmjerene k učenicima kao što su obrnuta učionica, učenje temeljeno na projektu itd.
  • Odabir sadržaja – Mnogi sadržaji dostupni na tržištu su skupi ili su besplatni, no loše kvalitete. Stoga nastavnici moraju osmisliti svoje vlastite programe koje prilagođavaju svojoj situaciji i stvaraju multimedijske prezentacije koje udovoljavaju specifičnim potrebama njihovih učenika. U ranoj fazi nastavnik ne smije u velikoj mjeri mijenjati alate već treba dodati nove alate kako se razvijaju.
  • Odabir naprava – Najbolja naprava je ona koja se može koristiti za sve akademske zadatke, tj. s tipkovnicom, zaslonom osjetljivim na dodir od najmanje 10” i po mogućnosti s digitalnom kemijskom olovkom. Ova će se svojstva primjenjivati na većinu aktivnosti.
  • Efekt zaraze – Iz mojeg je iskustva najbolji način predstaviti inovaciju u školama “zarazom”. Najbolji je primjer nastavnik koji je eksperimentirao, nije uspio i učio je. Stvarni primjer uvijek funkcionira bolje!

Luis Fernandes ravnatelj je škole sa strašću za obrazovanjem i tehnologijom. Obnašajući dužnost nastavnika (1991.) i ravnatelja škole od 1997. Luis je imao priliku voditi više projekata integracije inovacije i informacijske i komunikacijske tehnologije za učenike i nastavnike u školama. Ovi su projekti nagrađeni na lokalnoj i međunarodnoj razini, uključujući službeno priznanje Microsofta za Freixo School Cluster kao inovativnu školu (2012.-2016.). Luis je kvalificirani nastavnik s dvjema diplomama iz Izrade kurikuluma i Školskog upravljanja. Certificirani je trener nastavnika i redovni je govornik na konferencijama i radionicama. Također je član velikog broja savjetodavnih odbora i radnih skupina u području korištenja tehnologije u obrazovanju.