Suradnja u okviru obrazovnih sustava može imati različite oblike – od umrežavanja do formalnijeg osnivanja klastera škola. „Umrežavanje” uključuje nastavnike i druge članove školskog osoblja koji se okupljaju da bi raspravljali o idejama i razmjenjivali dobre prakse povezane s određenim temama ili pak dijelili resurse u korist pojedinih škola i zajednica. „Osnivanje klastera” obično podrazumijeva formalnije udruživanje više škola iz istoga grada ili lokalne regije koje dijele viziju, razvojne procese i donošenje odluka. Predstavnici škola sastaju se radi razmjene resursa ili zajedničkog rada na većim inicijativama koje pridonose školama i regiji u cjelini.
Na temelju uspješnih inicijativa u državama članicama pokazalo se da takav način rada donosi goleme prednosti u pogledu:
- olakšavanja prelaska na višu obrazovnu razinu (npr. iz sustava predškolskog odgoja i obrazovanja u sustav osnovnoškolskoga, iz osnovnoškolskog u sustav srednjoškolskoga, uključujući strukovno obrazovanje i osposobljavanje)
- kontinuiteta pružanja potpore učenicima u svim školama / cijeloj regiji te tijekom cjelokupnog obrazovanja
- pružanja potpore učenicima (npr. multidisciplinarni timovi mogu primjenjivati različite pristupe, ali na koordiniran način)
- uključenosti roditelja i
- osposobljavanja nastavnika, a osobito njihova trajnog stručnog usavršavanja.
Sve navedeno može pomoći u sprječavanju ranog napuštanja školovanja.
Iskustva iz zemalja članica pokazuju da se suradnja među školama može lakše ostvariti ako su u nju uključena te je podupiru lokalna i nacionalna tijela, prema potrebi te u skladu s nacionalnim okolnostima.
Čak i u centraliziranim sustavima lokalna tijela mogu pružiti dodatnu potporu za rješavanje obiteljskih i socijalnih problema zbog kojih mladi rano napuštaju školovanje, primjerice putem programa informiranja usmjerenih na učenike izvan školskog okruženja. Državna tijela mogu pomoći podupiranjem i omogućivanjem takve regionalne/lokalne suradnje te dodjelom sredstava za inicijative. Položaj državnih i lokalnih obrazovnih tijela jednako im tako omogućuje povezivanje s drugim državnim tijelima i službama s ciljem osiguranja usklađenosti politika u rješavanju ranoga napuštanja škole.
Primjer osnivanja klastera škola: Portugal
Cilj je velike reorganizacije školskog sustava u Portugalu bio ukloniti geografske razlike u ruralnim područjima (gdje su mnoge škole male i izolirane) i u gradovima (gdje su škole često prenapučene). Reorganizacijom se nastojalo poboljšati rezultate istraživanja PISA 2000 i riješiti probleme koji pridonose visokoj stopi ranog napuštanja školovanja. Reorganizacijom je uvedena mreža „školskih klastera” u kojima je nekoliko škola (na različitim razinama – od sustava predškolskog do sustava srednjoškolskog odgoja i obrazovanja) okupljeno u jedan obrazovni projekt pod vodstvom jednog ravnatelja. Tipičan klaster može uključivati od 5 do 10 predškolskih i osnovnoškolskih ustanova iz kojih učenici prelaze u niže srednje škole i jednu višu srednju školu. Trenutačno postoji 811 klastera i negrupiranih srednjih škola.
Europska komisija, Radna skupina za školsku politiku, Rano napuštanje školovanja, Radionica o praksama u zemlji: upravljanje školama i suradničke prakse, Portugal, 11.–14. studenoga 2014.
Saznajte više:
Bennet, B., A. Daughtrey i A. Wieder, Collaboration: Closing the Effective Teaching Gap, Center for Teaching Quality, Carrboro, Sjeverna Karolina, 2009.
MacNeil, J., School- and Cluster-based Teacher Professional Development: Bringing Teacher Learning to the Schools, Working Paper #1, US AID, Washington, D.C., 2004.
Dodatna literatura:
Lock, A., Clustering together to advance school improvement: working together in peer support with an external colleague: Full Report, National College for Leadership of Schools and Children’s Services, Nottingham, UK, 2011.