Razumijevanje i rješavanje problema ranog napuštanja školovanja na školskoj i lokalnoj razini
Rano napuštanje školovanja složena je, dinamična i višeslojna pojava koja je rezultat kombinacije osobnih, društvenih, gospodarskih, obrazovnih i obiteljskih čimbenika te je često povezana s nepovoljnim socioekonomskim položajem. Ono rijetko nastupa uslijed iznenadne odluke, već je obično vidljiv rezultat dugačkog procesa obilježenog postizanjem loših rezultata i progresivnim prestajanjem angažiranja oko obrazovanja.
Mladi rano napuštaju školovanje iz različitih razloga koji su jedinstveni za svakog pojedinca. Neki prekidaju obrazovanje jer su suočeni s osobnim ili obiteljskim problemima, drugi pak zbog zdravstvenih ili emocionalnih poteškoća; neki mladi ljudi nezadovoljni su svojim školovanjem – primjerice, kurikulum i nastavne metode možda ne odgovaraju njihovim potrebama, možda imaju loš odnos s nastavnicima ili vršnjacima, žrtve su nasilja ili je pak školsko ozračje negativno. Međutim, rano napuštanje školovanja slijedi određene obrasce te su neki mladi izloženi većem riziku od drugih. Osobe koje rano napuštaju školovanje najčešće potječu iz obitelji koje su u socijalno nepovoljnijem položaju (kao što su kućanstva čiji su članovi nezaposleni, obitelji s niskom razinom obrazovanja, samohrane obitelji ili kućanstva koja prolaze kroz stresne okolnosti), iz ranjivijih skupina (primjerice djeca s posebnim obrazovnim potrebama ili maloljetne majke) ili su manjinskog ili migrantskog podrijetla. Jednako tako, rano napuštanje školovanja češće je u dječaka nego u djevojaka.
Zbog složene prirode ranog napuštanja školovanja škole i svi ostali relevantni dionici tom problemu moraju pristupiti i rješavati ga zajednički. Da bi se smanjilo rano napuštanje školovanja te promicao obrazovni uspjeh svih učenika, potreban je „sveobuhvatni pristup školovanju“. Svi dionici školovanja (ravnatelji, nastavno i nenastavno osoblje, učenici, roditelji i obitelji), kao i vanjski obrazovni i neobrazovni dionici imaju bitnu ulogu u prevladavanju nepovoljnog obrazovnog položaja i sprječavanju napuštanja školovanja. Svi su dionici odgovorni za uključivanje u kohezivno, kolektivno i suradničko djelovanje koje se temelji na multidisciplinarnosti i diferencijaciji. Iz takve ekološke perspektive škola je višedimenzionalan i interaktivan sustav koji može učiti i mijenjati se. Za poticanje promjena potreban je usklađen pristup svim dimenzijama školskog života; to podrazumijeva i da se u procesu poučavanja i učenja, kao i u svakodnevnom životu škole, u obzir uzimaju potrebe svih (učenika, osoblja i šire zajednice).
