Prenosivost

Ovaj Paket alata pruža primjere učinkovitih sveobuhvatnih pristupa školovanju s ciljem sprječavanja ranog napuštanja školovanja. Pri razvijanju sveobuhvatnih pristupa školovanju nastavno osoblje treba razraditi usklađenu strategiju koju će primijeniti na svih pet područja obuhvaćenih ovim Paketom. Primjeri iskušanih strategija ne predstavljaju recept koji bi trebalo slijediti, već služe kao izvor ideja. Ravnatelji škola, nastavnici i drugi dionici trebat će pri usvajanju i prilagođavanju programa i praksi u obzir uzeti kontekst i okolnosti u kojima rade, kao i potrebe svojih učenika.   

Opće smjernice za strateško planiranje i provedbu navedene u nastavku vrijede u svim kontekstima:

1. Uključivanje širokog raspona dionika (cjelokupno školsko osoblje, učenici, roditelji i šira zajednica).[i]
2. Promicanje prava svih u školi na jednakost, dostojanstvo, poštovanje, nediskriminaciju i sudjelovanje. Trebalo bi podupirati pravo djece na izražavanje mišljenja i sudjelovanje. Ti su čimbenici vrlo važni za stvaranje povezanih i uključivih školskih zajednica.[ii],[iii],[iv]
3. Utvrđivanje područja u kojima postoji potreba za djelovanjem na razini škola i razreda te na razini javnih službi za obiteljsku potporu. Važni su dobri dijagnostički alati, kao i forumi za prikupljanje povratnih informacija od dionika[v],[vi]
4. Utvrđivanje željenih ishoda, kao i čimbenika koji priječe odnosno omogućuju njihovo postizanje.[vii]  Poželjno je uzeti u obzir saznanja o iskušanim strategijama dobivena iz studija slučaja. Mogu se uspoređivati i kombinirati alternativni modeli ili primijeniti odabrani elementi.[viii],[ix]
5. Dostupnost dovoljne količine resursa (ljudskih i financijskih).
6. Suradnja. Ta je stavka jednako važna za ravnatelje škola, nastavnike i druge stručnjake, kao i za učenike. Suradnja unutar škola i izvan njih bitna je za izgradnju „kolektivne inteligencije” školske zajednice.[x]
7. Postavljanje zahtjevnih očekivanja pred učenike i podupiranje postignuća. Jačanje obrazovnih težnji učenika; podizanje razine osviještenosti o cjeloživotnom učenju i jačanje sposobnosti za takvo učenje. Nastavnici bi trebali promatrati učenje očima svojih učenika. Učenici bi trebali razviti vlastito razumijevanje načina učenja koji im najbolje odgovaraju. Iznimno je važno prepoznavanje različitih potreba učenika, uključujući akademske, kulturne te socio-emocionalne aspekte.[xi],[xii]
8. Potpora izgradnji sposobnosti (profesionalni razvoj, prilike za postupno učenje). Učitelje bi trebalo smatrati cjeloživotnim učenicima.[xiii],[xiv],[xv]
9. Razvoj smjernica, alata i uzora kojima će se poduprijeti provedba intervencija.[xvi]
10. Praćenje i vrednovanje učinka intervencija i njihova utjecaja na sprječavanje ranog napuštanja školovanja te uvođenje potrebnih poboljšanja.[xvii],[xviii],[xix],[xx]
11. Spoznaja da za promjene treba vremena[xxi]

[i] Rose, R., Learning from comparative public policy: a practical guide, Routledge, London and New York, 2005.

[ii] http://www.unicef.org.uk/UNICEFs-Work/UN-Convention/

[iii] http://www.unicef.org.uk/rights-respecting-schools/about-the-award/child-rights-in-schools/

[iv] Downes, P., ‘Develop a Framework and Agenda for Students’ Voices in the School System across Europe: From Diametric to Concentric Relational Spaces for Early School Leaving Prevention’, European Journal of Education, Vol. 48, No. 3, 2013, pp. 346-362.

[v] Rose, R., 2005.

[vi] http://www.unicef.org.uk/UNICEF’s-Work/UN-Convention/

[vii] Rose, R., 2005.

[viii] Vidjeti prethodnu bilješku.

[ix] Fielding, M., et al., Factors Influencing the Transfer of Good Practice, University of Sussex and Demos, UK, 2005.

[x] Seashore Louis, K. et al., Investigating the Links to Improved Student Learning: Final Report of Research Findings, University of Minnesota, St. Paul, 2010.

[xi] Hattie, J.A., Visible Learning: A Synthesis of Over 800 Meta-Analyses Relating to Achievement, Routledge, London i New York, 2008. (vidjeti i http://visible-learning.org/, dostupno na engleskom, francuskom, kineskom, nizozemskom i njemačkom jeziku).

[xii] Wiliam, D. (2009.). Cjelovit sažetak znanstvene literature i implikacije za novu teoriju formativnoga ocjenjivanja. U H. L. Andrade i G. J. Cizek (ur.), Handbook of formative assessment. New York, NY: Taylor i Francis (dodatni izvori o formativnom vrednovanju dostupni su na web-mjestu Dylana Wiliama).

[xiii] Hattie, J.A., 2008.

[xiv] Timperley, H., & Parr, J. (Eds.), Weaving Evidence, Inquiry and Standards to Build Better Schools, NZCER Press, Wellington, 2010.

[xv] Kaser, L., & Halbert, J., Leadership Mindsets: Innovation and Learning in the Transformation of Schools, Routledge, New York, 2009.

[xvi] Cobb, P., & Jackson, K., ’’Towards an Empirically Grounded Theory of Action for Improving the Quality of Mathematics Teaching at Scale", Mathematics teacher education and development,  Vol.13, No. 1, 2011, pp. 6-33.

[xvii] Stufflebeam, D. L. and C. L. S. Coryn, Evaluation Theory, Models, and Applications, Jossey-Bass, San Francisco, 2014.

[xviii] Bryk, A. S., Gomez, L. M., Grunow, A., & LeMahieu, P. G., Learning to Improve: How America’s Schools Can Get Better at Getting Better, Harvard Education Press, Cambridge, MA, 2015.

[xix] Guskey, T. R., & Yoon, K. S., ’What Works in Professional Development?’, Phi Delta Kappan, Vol. 90, No. 7,  2009, pp. 495-500.

[xx] Europska komisija, EACEA, Eurydice, Osiguravanje kvalitete u obrazovanju: Politike i pristupi vrednovanju škola u Europi, Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg, 2015.

[xxi] Borman, G. D., Hewes, G. M., Overman, L. T., & Brown, S., ’Comprehensive School Rreform and Achievement: A meta-analysis’, Review of Educational Research, Vol. 73, No. 2, 2003, pp.125–230.