3. Potpora učenicima
Potrebe učenika trebale bi biti u središtu obrazovanja. Svi učenici imaju pravo na kvalitetno obrazovanje, relevantan kurikulum, odgovarajuće vrednovanje te „jednake” i vrijedne prilike za učenje. Kako bi što bolje iskoristile potencijal svake mlade osobe, škole trebaju osigurati okruženje u kojem se prihvaća raznolikost učenika, uključujući različite potrebe za učenjem. Kvalitetno obrazovanje treba biti osmišljeno tako da odgovara učenicima, a ne da se od njih traži prilagođavanje postojećem sustavu. Na taj bi se način osigurala uključenost učenika u procese učenja te bi im se omogućio jasan uvid u svrhu učenja. To su važni poticaji za zadržavanje u školovanju.
Shutterstock.com
Bitno je prepoznati potencijalne teškoće u učenju tijekom obrazovanja i skrbi u ranom djetinjstvu, kao i osigurati prikladnu potporu čak i prije polaska djece u osnovnu školu. Bilo da se dijagnoze utvrde u fazi prevencije ili kasnije, škole bi trebale biti u mogućnosti brzo prepoznati poteškoće ili znakove da se učenik prestaje kognitivno, emocionalno ili bihevioralno angažirati te biti spremne i opremljene reagirati na njih. Trebalo bi uspostaviti sustav potpore koji bi obuhvaćao širok raspon raznovrsnih mjera za različite skupine učenika. Postoje tri razine intervencije:
- univerzalna potpora – za sve učenike
- ciljana potpora – za skupine učenika umjerenog rizika i potreba
- individualna potpora – intenzivna intervencija za učenike kod kojih su rizici i potrebe kronični ili iznimno veliki
Okvir potpore za učenike trebao bi biti cjelovit i sveobuhvatan te obuhvatiti sve dimenzije učenikova života: akademsku, emocionalnu, zdravstvenu itd. Naglasak bi trebao biti na izgradnji povjerenja, emocionalnih veza i motivacije za obrazovanje. Potpora bi trebala biti uključiva i izbjegavati moguće stigme povezane s etiketiranjem rizičnih učenika.
Ciljane i individualne intervencije za učenike izložene riziku bit će puno učinkovitije budu li ih provodili multidisciplinarni timovi (unutar škola ili dovođenjem vanjskih stručnjaka u škole) te budu li uključeni svi koji su interakciji s učenicima, bilo da je riječ o članovima obitelji, braći i sestrama ili volonterima. Individualan plan potpore dogovoren s učenikom i njegovom obitelji može pridonijeti postavljanju jasnih i ostvarivih ciljeva u rješavanju problema i praćenju napretka.
Primjer raznolikog (trodjelnog) sustava potpore za učenike: Finska
Finski sustav osnovnog obrazovanja već se dugo temelji na filozofiji uključivanja. Osnovno obrazovanje jednako je za sve. Nema praćenja, već se djeci pruža individualna potpora da uspješno završe osnovno školovanje. Izmjene Ključnih nacionalnih planova i programa predškolskog te osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja (2010.) uključuju nov sustavan način organiziranja potpore. Naglasak je na što ranijoj potpori s ciljem sprječavanja pojave i širenja problema.
Potpora za rast, učenje i pohađanje škole organizirana je u tri kategorije: opća, pojačana i posebna potpora.
Svatko ima pravo na opću potporu. To je prirodan dio svakodnevnog procesa poučavanja i učenja. Pojačana i posebna potpora temelje se na pažljivoj procjeni multidisciplinarnih timova sastavljenih od različitih stručnjaka te na individualnim obrazovnim planovima koji se bave dugoročnim potrebama.
Ako opća potpora nije dovoljna, vrši se individualna procjena i izrađuje plan pojačane potpore unutar školske skupine za skrb učenika. Nakon toga slijedi izrada plana učenja.
Ako intenzivna potpora nije dovoljna, izrađuju se nova i opsežnija pedagoška izvješća. Pružatelj obrazovnih usluga prikuplja informacije od nastavnika i školske skupine za skrb učenika. Na temelju tih informacija donosi službenu odluku o posebnoj potpori. Slijedom te odluke izrađuje se inkluzivan individualni obrazovni plan.
Saznajte više:
Downes, P., 2011., Multi/Interdisciplinary Teams for Early School Leaving Prevention: Developing a European Strategy Informed by International Evidence and Research, NESET-ov znanstveni rad.
ECORYS, Preventing early school leaving in Europe: Lessons learned from second chance education, Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg, 2014.
Eurydice i Cedefop, Tackling Early Leaving from Education and Training in Europe: Strategies, Policies and Measures, Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg, 2014.
Nouwen, W., Clycq, N., Braspenningx, M., i Timmerman, C., Cross-case Analyses of School-based Prevention and Intervention Measures, Project Paper 6, projekt RESL.eu, Centar za migracije i interkulturne studije, Sveučilište u Antwerpenu, 2016.
Dodatna literatura:
Dynarski, M., Clarke, L., Cobb, B., Finn, J., Rumberger, R., i Smink, J., Dropout prevention: A practice guide, Nacionalni centar za vrednovanje obrazovanja i regionalnu pomoć, Institut pedagoških znanosti, Ministarstvo obrazovanja Sjedinjenih Američkih Država, Washington, D.C., 2008.
Lamb, S., Markussen, E., Teese, R., Sandberg, N., Polesel, J. (ur.) School Dropout and Completion: International comparative studies in theory and policy, Springer, Dordrecht-Heidelberg-London-New York, 2011.
Rumberger, R.W. „Why students drop out of school”, in Gary Orfield (ur.), Dropouts in America: Confronting the graduation rate crisis (str.131–155), Harvard Education Press, Cambridge, MA, 2004.
Rumberger, R.W. i Lim, S. Why students drop out of school: A review of 25 years of research, California Dropout Research Project, UC Santa Barbara, 2008.